raskrizje slogan 3

Registracija

ili Odustani

POZIV I ISPOVIJESTI PROROKA JEREMIJE

Proroka Jeremiju (Jirmejāhû – „Jahve je uzvišen“ ili „Jahve uzvisuje“) bibličari često nazivaju glasnikom Božje ljubavi. On je to uistinu i bio u povijesnim prilikama i okolnostima  kojima je živio. Potječe iz svećeničke obitelji budući da mu je otac, Hilkija, bio svećenik Benjaminova plemena, koji je obavljao kultnu službu u jeruzalemskom hramu, a adresa stanovanja im je bilo selo Anatot (današnja Anata), 6 km sjeverno od Jeruzalema. Rođen je oko 650. godine pr. Kr. Djelovao je u vrijeme slabljenja asirske vlasti, s jedne strane, ali i jačanja Babilonije, koja će poraziti Asiriju te u dva navrata osvojiti Jeruzalem i pretvoriti ga u prah i pepeo, i to 597. i 587. godine prije Krista. Bibličari Jeremijino djelovanje dijele na tri/četiri razdoblja:Njegova proročka zadaća je bila teška, možda kao ni u jednog od drugih proroka. Morao je svom narodu navijestiti nevolje koje će ga zadesiti zbog nevjernosti prema Jahvi, a i sam je proživljavao teške kušnje, tjeskobe i progone zbog povijesno-političkih okruženja, ali i zbog naroda koji je bio tvrde šije i nije želio slušati njegove opomene i ukore. Prema mišljenju bibličara, Jeremija je bio mladić (naar), kada ga je Bog zakucao na vrata njegovog, do tada mirnog života u rodnom Anatotu.

 O autoru

Kontakt

Lik proroka Jeremije

Proroka Jeremiju (Jirmejāhû – „Jahve je uzvišen“ ili „Jahve uzvisuje“) bibličari često nazivaju glasnikom Božje ljubavi1. On je to uistinu i bio u povijesnim prilikama i okolnostima  kojima je živio. Potječe iz svećeničke obitelji budući da mu je otac, Hilkija, bio svećenik Benjaminova plemena, koji je obavljao kultnu službu u jeruzalemskom hramu, a adresa stanovanja im je bilo selo Anatot (današnja Anata), 6 km sjeverno od Jeruzalema. Rođen je oko 650. godine pr. Kr. Djelovao je u vrijeme slabljenja asirske vlasti, s jedne strane, ali i jačanja Babilonije, koja će poraziti Asiriju te u dva navrata osvojiti Jeruzalem i pretvoriti ga u prah i pepeo, i to 597. i 587. godine prije Krista. Bibličari Jeremijino djelovanje dijele na tri/četiri razdoblja:2

  1. razdoblje obuhvaća vrijeme od Jeremijinog poziva (oko 627. pr. Kr) do Jošijine vjerske obnove (626.-622. pr. Kr.);
  2. razdoblje se proteže kroz vrijeme od 608. do 597. godine – vladavina kralja Jojakima. Jeremija kritizira jeruzalemski hramski kult i tako stječe neprijatelje, biva kažnjen i dobiva zabranu dolaska u Hram.
  3. razdoblje obuhvaća vrijeme između dva osvajanja Jeruzalema i Judeje od strane babilonske vojske. Vladavina kralja Sidkije.
  4. razdoblje, koje dodaju neki bibličari, vrijeme je Jeremijinog djelovanja u Egiptu, nakon što je pobjegao pred babilonskim kraljem Nabukodonozorom (Jr 37).

Njegova proročka zadaća je bila teška, možda kao ni u jednog od drugih proroka. Morao je svom narodu navijestiti nevolje koje će ga zadesiti zbog nevjernosti prema Jahvi, a i sam je proživljavao teške kušnje, tjeskobe i progone zbog povijesno-političkih okruženja, ali i zbog naroda koji je bio tvrde šije i nije želio slušati njegove opomene i ukore.

 

Poziv i poslanje mladića Jeremije (1,4-19)

4 Dođe mi riječ Jahvina:

5 "Prije nego što te oblikovah            u majčinoj utrobi,
 ja te znadoh;

prije nego što iz krila majčina izađe,
ja te posvetih,

za proroka svim narodima postavih te."

6 A ja rekoh: "Ah, Gospode Jahve, gle,

ja ne umijem govoriti: dijete sam."

7 A Jahve mi odvrati:

"Ne govori: 'Dijete sam!'

 Već idi k onima kojima te šaljem

i reci sve ono što ću ti narediti.

8 Ne boj ih se:

jer ja sam s tobom da te izbavim,"

riječ je Jahvina.

9 I tada Jahve pruži ruku, dotače se usta mojih i reče:

"Evo, u usta tvoja stavljam riječi svoje.

10 Gle: postavljam te danas

nad narode i kraljevstva,

da istrebljuješ i rušiš,

da zatireš i ništiš,

da gradiš i sadiš."

 11 I dođe mi riječ Jahvina: "Što vidiš, Jeremija?"
A ja ću: "Vidim granu bademovu."
12Tada mi Jahve reče: "Dobro vidiš, jer ja bdim nad riječima svojim da ih ispunim!"

13 I dođe mi riječ Jahvina: "Što vidiš?"
A ja ću: "Vidim uzavrio lonac, a otvor mu gleda na sjever."

14 I Jahve mi reče:

"Sa sjevera buknut će zlo

protiv svih stanovnika ove zemlje.

15 Jer evo, ja ću sazvati sva sjeverna kraljevstva" -

riječ je Jahvina.

"I ona će doći: svako će od njih

staviti svoje prijestolje

pred ulaz vrata Jeruzalema,

 protiv svih zidina njegovih,

i protiv svih gradova judejskih.

16 I sudit ću im za sve opačine njihove;

zato što me ostaviše,

zato što kadiše drugim bogovima

i klanjahu se djelima ruku svojih.

17 Ti bedra svoja sad opaši,

ustaj, pa ćeš im govoriti

sve što ću tebi zapovjediti.

Ne dršći pred njima, da ne bih morao

učiniti da uzdršćeš pred njima.

18 Danas te, evo, postavljam

kao grad utvrđeni,

kao stup željezni,

k'o zidinu brončanu

protiv sve zemlje:

protiv kraljeva i knezova judejskih,

svećenika i naroda ove zemlje.

19 I borit će se s tobom,

al' te neće nadvladati,

 jer ja sam s tobom da te izbavim,"

riječ je Jahvina.

 

Prema mišljenju bibličara, Jeremija je bio mladić (naar), kada ga je Bog zakucao na vrata njegovog, do tada mirnog života u rodnom Anatotu. Najvjerojatnije je to bilo negdje oko trinaeste godine vladanja kralja Jošije (640.-609), dakle, 627. godine, kada je Jeremija mogao imati nešto više oko 20 godina. Jeremija svoj poziv opisuje u tri vremena: tri kitice u kojima je opisano posvećenje za proroka (1,4-10), tri viđenja (1,11-16), Božja intervencija i pomoć Jeremiji u poslanju (1,17-19).3 Bibličar E. Vogt ističe da se izvještaj o Jeremijinom pozivu ne može promatrati kao izvještaj s neke sjednice kojem ništa nije dodavano niti oduzimano. On koristi sljedeću shemu u pristupu sadržaja Jeremijinog poziva:4

  • navještaj (r. 4-5)
  • razgovor Boga i Jeremije (r. 6-8)
  • posveta mladića Jeremije za proročko poslanje (r. 9-10)
  • dva proročanstva u slikama bademove grane i uzavrelog lonca u kojima Jahve najavljuje sud i propast Jeruzalema zbog grijeha idolatrije (r. 11-16)
  • Bog šalje novog proroka (r. 17a)
  • prijetnja Jeremijinim neprijateljima, utjeha i obećanje Jahvine pomoći proroku (r. 17b-19).

 

U r. 5. Jahve govori Jeremiji da ga je odredio sebi za proroka još dok je bio u majčinoj utrobi. On ga je poznavao iznutra i prije rođenja. Jahve ga je posvetio, postavio ga u poseban odnos sa sobom, on ga je izdojio za sebe.

Jeremijin poziv je usko vezan s proročkom zadaćom koju je dobio od Jahve u konkretnoj povijesnoj situaciji. Tu zadaću, koju je Jeremija dobio od Jahve, najlakše je iščitati iz 1,10:

Gle: postavljam te danas nad narode i kraljevstva,

             da istrebljuješ i rušiš, da zatireš i ništiš, da gradiš i sadiš.

 

Redak pokazuje dvostruko obilježje Jeremijine zadaće: razarajuća odrednica – glagoli: istrijebiti, rušiti, zatirati i ništiti; pozitivna odrednica – glagoli: graditi i saditi. Dakle, Jeremijino poslanje ima značajke rušenja i zatiranja s jedne strane, te građenja i obnove, s druge strane. Njegovo djelovanje jest proces koji uključuje obje dimenzije, i to neraskidivo povezane.5 Zbog ovako teške zadaće, Jeremija prvo pokušava odbiti Jahvin poziv govoreći da je mlad (Naar anoki – dječak ja; r. 6), zelen za tu službu. Pozivu pristupa s osjećajem bojažljivosti i straha za razliku od proroka Izaije koji sam kliče: Evo me, mene pošalji (Iz 6,8). Židovska riječ naar prvenstveno označava muškog dječaka, ali može značiti i mlada, snažna muškarca. Jeremija sebe ne smatra sposobnim za proročku službu, on je samo slabo dijete, bez velikog znanja i iskustva. Ipak, Jahve ne prima ispriku, nego zapovijeda Jeremiji da ide k onima kojima ga on šalje (šalah) i da im kaže sve, i ugodno i neugodno, što će mu Jahve narediti (cavah). Kako bi ohrabrio mladog Jeremiju, Jahve mu obećava svoju prisutnost i pomoć (r. 8) – Ki ittka anī – jer ja sam i bit ću s tobom. On će ga izbavljati iz opasnosti. R. 9 označava službu posvete. Bog se dotiče Jeremijinih usana i posvećuje ga. Rr. 11-16 donose dva Jeremijina viđenja za koja E. Vogt smatra da su se dogodila u vremenskom razdoblju od 608. do 605. godine. Prvo viđenje o bademu (šaqed) koji se prvi budi iz zimskog sna u Palestini i bdije nad ostalim biljem koje tek cvjeta, aludira na Jahvu koji će ispuniti svoja obećanja o Jeruzalemu i Judeji, jer On bdije. Drugo viđenje, o uzavrelom loncu sa sjevera, aludira na propast Jeruzalema i Judeje zbog idolatrije (r.16), a izvršitelj te Božje kazne jest sluga Nabukodonozor, kralj babilonski.

Zbog svog poslanja prorok će stalno proživljavati kušnje, osamljenost i odbačenost jer je naviještanje propasti vlastitom narodu kod naroda izazvalo ogorčenost prema Jeremiji. To svoje teško stanje duše, Jeremija je posebno iznio u pet pjesničkih dijelova koji se nazivaju Ispovijesti ili konfesije.

 

Jeremijine ispovijesti (11,18 – 12,6; 15,10-21; 17,14-18; 18,18-23; 20,7-18)

Zašto naziv „ispovijesti“? Najvjerojatnije jer se prorok u njima „ispovijeda“ Bogu. Nemoguće je zanemariti ulogu Augustinovih Confessiones za stvaranje ovog izraza „ispovijesti“. Drugi korišteni naziv jest „jadikovke“ budući da se u njima Jeremija žali Bogu za stanje koje ga je snašlo.6 Zajednička karakteristika Jeremijinim ispovijestima jest to da one predstavljaju razgovor čovjeka s Bogom i Boga s čovjekom,, te razgovor čovjeka sa samim sobom.7 U njihovom središtu je čovjek-patnik koji na izmaku svojih snaha upravlja vapaj Bogu za pomoć. Prvi se počeo njima temeljitije baviti njemački protestantski bibličar Heinrich Ewald (1803.-1875.) u svojoj knjizi o prorocima (1850.).8 Posljednjih  su godina Jeremijine ispovijesti bile tema promišljanja brojnim bibličarima i znanstvenicima. Postavlja se pitanje svrhe ovih ispovijesti. Njima je onaj koji ih je sastavio (sam prorok i/ili redaktor poslije njega) želio potkrijepiti i dokazati božansko podrijetlo Jeremijina poslanja kao Božjeg poslanika i posrednika. Ti tekstovi imaju ulogu legitimiranja proroka kao Božjeg čovjeka.9

 

Prva Jeremijina ispovijest (11,18 – 12,6)

Prva ispovijest (11,18 – 12,6) ima velikih problema po pitanju jedinstva teksta budući da počinje bez priklanog prijelaza, te objašnjenja o kakvim je konkretno „spletkama“ riječ.10 Obrađuje dvije teme: a) prorokova ugroženost od strane stanovnika Anatota i Jahvina riječ suda, b) tužaljka upravljena Jahvi zbog te ugroženosti. A. Rebić donosi sljedeću shemu ove prve ispovijesti:11

  • Uvod (r. 11,18)
  • Jeremijina nevinost: Jeremija kao janje vođeno na klanje (r. 11,19ab);
  • Jeremijina nevinost uspoređena sa zloćom zlikovaca (r. 11,19c);
  • Jahve pravedno sudi: molba za osvetom(r. 11,20);
  • Jahve pravedno sudi (r. 12,1);
  • Zloća Jeremijinih protivnika (r. 12,2);
  • Jeremijina nevinost (=srce), neprijatelji odvedeni na klanje.

U ispovijesti je posebno naglašen dijalog između Jahve i proroka. Česta je izmjena proznih i poetskih dijelova unutar teksta. U ispovijesti Jeremija prima udarce i kritike sa svih strana. On je zbog kritike raskošna života vladajućeg sloja, dvoličnosti svećenika, moralnog otpada naroda postao čovjek svađe. Stoga su ga „njegova braća i obitelj“ (12,6) htjeli ubiti. Budući da ne može više sam, Jeremija se predaje potpuno Bogu (11,20) koji pravedno sudi i ispituje srca i bubrege svakog čovjeka. U 12,1-5 Jeremiju muči pitanje kojeg formulira na način sudskog postupka, a odgovor na to isto pitanje su tražila i pokoljenja prije njega: Zašto je put zlikovaca uspješan? Zašto podmuklice uživaju mir (12,1)? S druge strane je Jeremija, kojeg Bog dobro poznaje i zna da je njegovo srce uvijek u Bogu, a koji uvijek u službi doživljava neuspjehe. Umjesto odgovora na Jeremijino pitanje, Jahve poučava proroka da se Njegova pravednost temelji na ljubavi koja uključuje u sebe  patnju i žrtvu. Prorok uvijek u svom djelovanju ističe vlastitu nevinost zbog koje i ne zna razlog svojih patnji i prokletstva. U prvoj ispovijesti su proročka služba i Jahvina riječ predstavljeni kao izvor patnje i opasnosti za prorok život.12

 

Druga Jeremijina ispovijest (15,10-21)

10 Jao meni, majko, što si me rodila,

            da svađam se i prepirem sa svom zemljom.

             Nikom ne uzajmih,

            ni od koga zajma ne uzeh,

            a ipak svi me proklinju.

11 Uistinu, o Jahve, nisam li ti služio

             za njihovo dobro,

            nisam li tražio milost u tebe za

             neprijatelja svoga,

             u doba nevolje,

            u danima tjeskobe njegove?

            Ti to dobro znaš!

12 Može l' se željezo slomiti,

            željezo sa Sjevera i mjed?

13 Tvoje bogatstvo i blago tvoje

            pljački ću predati.

             Tako ćeš platiti za sva bezakonja svoja

            po svoj zemlji.

14 Učinit ću te robljem neprijatelja

            u zemlji koju ne poznaješ,

             jer gnjev moj planu ognjem

            koji će vas sažgati,

            koji će protiv vas buknuti.

15 Jahve, spomeni me se i pohodi me

            i kazni progonitelje moje.

             Ne daj da propadnem zbog sporosti

             srdžbe tvoje!

            Spomeni se da tebe radi podnosim sramotu.

16 Kad mi dođoše riječi tvoje,
           ja sam ih gutao:

            riječi tvoje ushitiše

            i obradovaše srce moje.

             Jer sam se tvojim zvao imenom,

            o Jahve, Bože nad Vojskama.

17 Nikad sjedio nisam u društvu             veseljaka

            da se razveselim.

             Pod težinom ruke tvoje samotan živim,

            jer ti me jarošću prože.

18 Zašto je bol moja bez prebola?

            Zašto je rana moja neiscjeljiva

            i nikako da zaraste?

             Ah! Hoćeš li meni biti kao potok nestalan,

            vodama nepouzdan?

19 Zato ovako govori Jahve:

             "Ako se vratiš,

            pustit ću te da mi opet služiš;

             ako odvojiš dragocjeno od bezvrijedna,

            bit ćeš usta moja.

             Oni će se okrenuti k tebi,

            al' ti se zato ne smiješ okrenuti k njima!

20 Učinit ću od tebe za ovaj narod

            zid od mjedi, neosvojiv.

             Borit će se protiv tebe,

            al' te neće nadvladati,

             jer ja sam s tobom,

            da te spasim i izbavim" -

            riječ je Jahvina.

21 "Izbavit ću te iz ruku zlikovaca

            i otkupiti te iz ruku silnika."

 

Druga ispovijest (15,10-21) predstavlja prorokovu razočaranost u svoje neuspjehe u proročkoj službi. Žali što je rođen jer ga svi napadaju i proklinju, a razlog tomu je što je prorok postao čovjek svađe i prepirke sa svom zemljom.13 Također je strukturirana kao dijalog između proroka i Jahve. Temelj cijele tužaljke prorokove postavljen je u rascjepu Jeremije kao proroka i Jeremije kao čovjeka: u Jeremiji se buni čovjek protiv proroka. Takva „pobuna“ dovodi u opasnost plan što ga Jahve ima s prorokom (usp. 1,5).14 Jahve navješćuje proroku da neće ostati pošteđeni kazne njegovi neprijatelji, te da će otići u progonstvo. Slika „željeza sa Sjevera i mjedi“, koju donosi r. 12,  je pjesnička slika. Za Jeremiju „Sjever“ označava neprijateljske zemlje koje žele uništiti Izrael: Babilonci, Egipćani i Filistejci. Dakle, „željezo sa Sjevera“ predstavlja metaforički opis neprijatelja Izraela. Na drugom mjestu (23,8; 31,8) „sjever“ označava zemlju kroz koju će se prognanici vratiti iz progonstva u svoju domovinu. Također i izraz „mjed“ ima metaforično značenje (usp. 1,18; 15,20). On označava jakost i čvrstoću koju Bog daje svom proroku. U 15,12 Jahve obećava zaštitu proroku, tako što će ga učiniti čvrstim poput zida od mjedi, te tako neće pasti pod navalama neprijatelja.15 Jeremija želi prodrijeti u tajnu Božje nazočnosti u svijetu. Neprestano ga muči pitanje: Zašto Bog dopušta da se čini zlo, a ništa protiv toga ne poduzima.

Obje ove ispovijesti su oblikovane po uzoru na osobni tužbeni psalam koji sadrži sljedeće elemente16:

  1. oslovljavanje Jahve (15,11a.15a)
  2. jadikovka (15,10-11.16-18)
  3. tvrdnja o nevinosti (15,10cd-11.16-17)
  4. molba Jahvi za posredovanje i pomoć (15,15)
  5. proroštvo o zaštiti (15,12-14.19-21)

Druga ispovijest ima cilj potvrdit zakonitost i božansko porijeklo Jeremijine proročke službe. Jeremija je pravi prorok, pozvan od Jahve s posebnom zadaćom.

 

Treća Jeremijina ispovijest (17,14-18)

14 Iscijeli me, Jahve, i bit ću zdrav,

            spasi me, i bit ću spašen,

            jer ti si pjesma moja.

15 Evo ih što mi govore:

            Gdje je riječ Jahvina?
            Neka se ispuni!

16 Ta ja se nisam vrzao oko tebe za

             njihovu nesreću

            niti sam želio kobni Dan! -

            ti to znaš,

             sve što je izlazilo iz usta mojih

            pred tobom je.

17 Ne budi mi na užas,

            ti, utočište moje, u Dan nesretni.

18 Progonitelji moji nek' se postide, ne ja,

            njih smeti, ne mene.

             Na njih dovedi Dan nesretni,

            zatri ih dvogubim zatorom!

 

Treća ispovijest (17,14-18) je opsegom najkraća. Također polazi od proroka koji je shrvan neuspjesima i odbačenošću od vlastitog naroda. On moli Jahvu da ga iscijeli (r. 14). Najviše ga boli što ga njegovi ne prihvaćaju, što ga ignoriraju i sumnjaju u njegove riječi. Jeremija toliko voli svoj narod da ne želi da se na njih sruči zlo „kobnoga Dana“(r. 16). No, svjestan je da je Jahve vjeran svojim obećanjima. Stoga moli Jahvu da iskuse njegovu gorčinu samo oni koji sumnjaju o ostvarenje Jahvinih obećanja i prijetnji (r. 17). Jeremija očekuje Jahvin spasiteljski zahvat. Ipak, na ove Jeremijine molbe Jahve ne daje nikakav odgovor, kao što je to učinio u prve dvije. No, ta Jahvina šutnja zapravo odražava i Božju „žalost“ što mora satrti i uništiti što j posadio (usp. 1,10; 45,4-5). Tako ne pati samo prorok, nego i Jahve.


Četvrta Jeremijina ispovijest (18,18-23)

18 I rekoše: "Hajdemo da se urotimo protiv Jeremije, jer svećeniku ne može nestati Zakona, ni mudrome savjeta, ni proroku besjede. Hajde, udarimo ga njegovim jezikom i pazimo budno na svaku riječ njegovu."

 

19 Poslušaj me, o Jahve,

            i čuj što govore moji protivnici.

20 Tâ zar se dobro uzvraća zlim?

            A oni mi jamu kopaju!

             Sjeti se kako stajah pred licem tvojim

            da u tebe milost tražim za njih,

            da odvratim od njih jarost tvoju.

21 Zato im djecu izruči gladi,

            maču ih predaj!

             Neka im žene ostanu jalove i udovice,

            neka im kuga pobije muževe,

            a mladići neka od mača u boju poginu.

22 Neka se prolomi vapaj iz kuća            njihovih

            kad iznenada na njih dovedeš čete pljačkaša.

             Jer oni iskopaše jamu da me uhvate,

            nogama mojim u potaji zamke namjestiše.

23 Ti, o Jahve, znadeš

            sav njihov naum ubilački protiv mene.

             Ne oprosti im bezakonja njihova,

            ne izbriši im grijeha pred sobom.

             Neka padnu pred licem tvojim,

            obračunaj s njima u dan gnjeva svoga!

 

Četvrta ispovijest (18,18-23) donosi proroka koji prostire svoje srce pred Boga u iskrenosti i apsolutnom predanju. Proroka njegovi protivnici nastoje uhvatiti u riječi i tako ga osuditi (r. 18). Jedini Jeremijin prijatelj je Jahve kojem se on može povjeriti i iznijeti mu svoje patnje. Prorok se pita: Zar se dobro uzvraća zlim (r. 20)? U rr. 21-23 slijedi prorokova molitva za osvetom, da se Jahve osveti njegovim neprijateljima: da se osveti na njihovoj djeci, ženama, neka ih unište pljačkaši, te da im Jahve ne bude milostiv „u dan gnjeva svoga“. I ova Ispovijest završava Jahvinom šutnjom.


Peta Jeremijina ispovijest (20,7-18)

7 Ti me zavede, o Jahve,

            i dadoh se zavesti,

             nadjačao si me

            i svladao me.

             A sada sam svima na podsmijeh

             iz dana u dan,

            svatko me ismijava.

8 Jer kad god progovorim, moram vikati,

            naviještati moram: "Nasilje! Propast!"

             Doista, riječ mi Jahvina postade

            na ruglo i podsmijeh povazdan.

9 I rekoh u sebi: neću više na nj misliti

            niti ću govoriti u njegovo ime.

             Al' tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj,

            zapretan u kostima mojim:

             uzalud se trudih da izdržim,

            ne mogoh više.

10 Čuh klevete mnogih:

             "Užas odasvud!

            Prijavite! Mi ćemo ga prijaviti."

             Svi koji mi bijahu prijatelji

            čekahu moj pad.

             "Možda ga zavedemo,

            pa ćemo njim ovladati

            i njemu se osvetiti!"

11 Sa mnom je Jahve kao snažan junak!

            Zato će progonitelji moji posrnuti

            i neće nadvladati,

             postidjet će se veoma zbog poraza,

            zbog nezaboravne vječne sramote.

12 O Jahve nad Vojskama, koji proničeš pravednika

            i vidiš mu bubrege i srce,

             daj da vidim kako im se osvećuješ,

            jer tebi povjerih parnicu svoju.

 

13 Pjevajte Jahvi,

            hvalite Jahvu,

             jer on izbavi dušu sirote

            iz ruku zlikovaca.

14 Proklet bio dan kad se rodih,

            dan kad me rodi majka moja

             ne bio blagoslovljen!

15 Proklet bio čovjek

            koji ocu mom dojavi:

             "Rodio ti se sin, muškić!"

            i time mi oca obradova.

16 Tom čovjeku bilo kao gradovima

            što ih Jahve nemilice razvali;

             već u cik zore čuo zapomaganje

            i poklike bojne u podne,

17 jer me ne pogubi u majčinoj utrobi

            da bi majka bila moj grob,

             da bi joj utroba dovijeka ostala trudna!

18 O, zašto izađoh iz majčina krila?

            Da vidim jad i nevolju

            i u sramoti da dokončam dane!

 

Peta ispovijest (20,7-18) se bitno razlikuje od prethodnih Jeremijinih ispovijesti po jačini proživljavanja osamljenosti i patnje. Opisuje proroka koji zbog proživljenih nepravdi želi odustati od svog poziva i poslanja žaleći se na Božju šutnju, dovodeći u pitanje čak smisao života i osobnog poslanja. Iako se bibličari većinom slažu oko pitanja autentičnosti ove posljednje Jeremijine ispovijesti, ipak su različitog mišljenja u tumačenju njezine strukture.  Tako W. Baumgartner smatra da se sadržaj Ispovijesti može podijeliti u tri dijela:17

  1. prorok se osjeća zavedenim (r. 7-9);
  2. Jahve krijepi obeshrabrenoga proroka (r. 10-13);
  3. Jeremija se koleba u zvanju (r. 14-18).

S druge strane, A. Weiser smatra da se ova Ispovijest može podijeliti u dvije odvojene cjeline: a) rr. 7-13;  b) rr. 14-18. Treće mišljenje je ono od bibličara W. Rudolpha koji cijeli sklop vidi kao jedinstven.

I u ovoj ispovijesti je problem osobnog Jeremijinog zvanja. Prorok se nalazi razapet između dvije strane: ako nastavi s poslanjem, očekuju ga progoni, nerazumijevanja, prokletstva, a ako odustane osjeća će nutarnje nezadovoljstvo i prazninu. Ispovijest je najvjerojatnije služila proroku kao gorko iskustvo pomoću kojeg je dokazivao autentičnost svojih proročanstava. 

Jeremija svoju ispovijest započinje predbacivanjem Bogu (r. 7) koji ga je zaveo i iskoristio njegovu mladenačku naivnost i iskustvo i tako ga raznim obećanjima oduševio za proročku službu. On predbacuje Bogu da ga je po početku vršenja službe u Jeruzalemu ostavio i dopustio da ga iz dana u dan svatko ismijava. Bog je krivac Jeremijinog stanja i patnje. U r.7 nailazimo na hebrejki izraz hazaq za „nadjačao si me i svladao“ koji se javlja i na drugim starozavjetnim mjestima u kojima označava seksualno nasilje i iskorištavanje djevojke koju se nakon toga napusti (Pnz 22,25; 2 Sam 13,11.14; Izr 7,13). U r. 8. prorok objašnjava zašto mu se ljudi rugaju: jer mu se svaka propovijed temelji na uzviku „Hamas vašod – Nasilje i propast“. Jahvin poziv mu je postao na porugu i sramotu (herpāh ûqeles). Stoga prorok odlučuje da će šutjeti i ne misliti uopće na Jahvu, koji ga je pozvao. No, proročki poziv, kojeg on ovdje naziva Božjom riječi (dabar Jahveh), mu ne da mira i on ga doživljava „u srcu kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima“ (r. 8b) te nije više mogao izdržati jer je novonastali nemir bio teži od ruganja i prezira sunarodnjaka (r.9.). Srce (hebr. Leb) za pobožnog Židova predstavlja središte planiranja, razmišljanja i osjećanja, ali je isto tako i sinonim za savjest. U ovom odnosu između proroka i Jahve, tj. proroka i Božjeg poziva plamti stvarnost Božje ljubavi od koje se prorok ne može osloboditi.18 Reci 10-13 govore o prorokovim neprijateljima, ali i o prijateljima koji su mu spremali zamke i čekali njegov pad.  U r. 10 Jeremija spominje izraz „Užas odasvud“ (Māgōr mîssābîb). To je rugalica Jeremiji od strane njegovih protivnika koji ne prihvaćaju autentičnost njegovih proročanstava. Isti izraz nalazimo i na sljedećim mjestima kod Jeremije: 20,3; 46,5; 49,29. Jeremija se osjeća nezaštićenim i napuštenim pred neprijateljima koji motre svaku njegovu riječ kako bi ga predali sudu i osudili. U r. 12 prorok se obraća Jahvi moleći ga da kazni sve one koji ne vjeruju na riječi koje je prorok navijestio u Jahvino ime. Jahve proniče pravednika, nema pred njim glume. On ispituje i vidi srce (simbol intelekta) i bubrege (simbol morala). Ipak, u r. 13 vidimo Jeremijino pouzdanje u Jahvu koji izbavlja dušu sirota iz ruku zlikovaca. Ovdje se pod „dušom“ misli na cijeloga čovjeka, prvenstven tjelesnu dimenziju čovjeka što imamo i u Ps 22,22. Pod pojmom „sirota“ (hebr. anav) ili siromaha (hebr. ebiōn) misli se na vjersku dimenziju, na one koji pod teretom kušnji ne posustaju u pouzdanu u Boga. „Jahvini siromasi“ (usp. Sef 2,3+) će biti baštinici Jeremijini. Svaki je vjernik siromah ako je svjestan i priznaje svoju krhkost i slabost pred Bogom.19 U rr. 14-18 je iznesena ogorčenost proroka. Kao izraz duboke depresije, prorok proklinje i dan vlastitog rođenja. Kletva je trebala biti upućena prorokovim roditeljima, ali on to iz poštovanja prema njima ne čini. U ovom proklinjanju Jeremija je blizak Jobu-patniku koji također proklinje dan svoga rođenja i pita se o smislu života (Job 3). U r. 18 prorok se pita o smisla vlastita života jer mu život izgleda besmislen i nepravedan. I ova Jeremijina ispovijest završava Jahvinom šutnjom. No, iz kasnijeg Jeremijinog djelovanja može se vidjeti da se pridigao s dna svoga života, podigao se iz depresije i nemoći i ponovno revnuje gorljivo za Jahvinu stvar kao što je to činio i ranije. Plodovi Jeremijinog djelovanja u narodu su počeli donositi ploda tek nakon njegove smrti.

Jeremijine ispovijesti pokazuju Jahvu koji je sasvim drugačiji od „moćnog“ Boga tradicije. To je Bog koji ljubeći pati i pateći ljubi i na taj način i čovjekovu patnju uzima u svoju ljubav, a svoju ljubav pokazuje kao patnju za čovjeka.20

 

Navještaj Novoga saveza Jeremiji (31,31-34)

Jeremija nije govorio samo o propasti i rušenju, nego i o novoj budućnosti koja stoji pred narodom. U tom pravcu nove nade ide i Jeremijino pismo upućeno prognanicima u Babilon (29,1-32).  Prorok je iskusio jedno novo iskustvo Boga, te stanovnicima Sjevernog kraljevstva obećava Jahvino spasenje, ako se obrate (3,12-13). Jahve preko proroka obećava spasenje strancu Ebed-Meleku na kraljevu dvoru (39,15). On preko Jeremije želi srušiti sliku u narodu da je Jahve samo Bog Izraelaca, te i poručiti da nitko nema unaprijed pripravljenu „kartu spasenja“. To je posebno vidljivo u 31,1. O Novom savezu Jeremija govori kao o novom obliku budućnosti (31,31 ss). Kroz povijest izraelskog naroda postojalo je više saveza (hebr. berîth): savez s Noom (Post, 9,8-17), savez s Abrahamom (Post 15), Sinajski savez (Izl 19 – 24). Ako promotrimo ove saveze vidjet ćemo da postoje neki zajednički elementi: Jahve bira čovjeka u slobodi, savez sklapa ili s pojedincem ili sa zajednicom, sklapanje saveza biva uvijek popraćeno izvanjskim znakom…21

Bit Novog saveza leži u Jahvinu obećanju da neće svoj zakon više stavljati na kamen nego u dušu čovjeka, u njegovu nutrinu, ispisati ga na čovjekovom srcu. Jahvina djelatnost u Novom savezu neće obuhvaćati zemlju, narod, Hram… nego čovjekovo srce. Tako će svi imati mogućnost spoznati Jahvu. I dalje će objekt Jahvine skrbi biti i ostati čovjek, njegova slika i prilika.

Najava novoga saveza preko proroka Jeremije ima sljedeću strukturu:22

  1. najava obnove Judeje i gradova (rr. 23-26);
  2. novi početak temeljen na glagolima iz r. 1,7 (rr. 27-30);
  3. novi savez (rr. 31-34);
  4. Jahve nad vojskama će sigurno ispuniti svoja obećanja (rr. 35-37);
  5. obnova Jeruzalema i Jahvine svetinje (rr. 38-40).

Ovaj savez će biti drugačiji od svih prijašnjih i preživjet će pustošenje Jeruzalema i izgnanstvo u Babilon. Taj novi savez ima smisao u budućoj obnovi Izraela i ponovne izgradnje hrama i „promjeni srca“.

 

Vlastita primjena za kršćane današnjice

Lik proroka Jeremije može nama kršćanima u Bosni i Hercegovini, posebno danas biti veliki uzor i svijetli primjer. I on je živio u teškim povijesno-političkim prilikama svoga naroda, kao što smo i mi, posebno tijekom Domovinskog rata. I on je proživio razaranje svoje zemlje, kao što smo i mi; i on je morao svoju zemlju napustiti pred neprijateljem, kao što su brojni kršćani to morali učiniti ostavljajući rodnu grudu na kojoj su rođeni i izrasli. Prorok Jeremija nam može biti uzor strpljivosti koja današnjem čovjeku toliko treba. Može nam biti uzor u ne gubljenju nade u bolje sutra, u „novi savez“ obnove naše napaćene zemlje. Ali, isto tako, on je koji je bio pozvan i poslat ne-šutjeti protiv nepravdi, zla i bijede, a na to smo i mi po evanđelju i kršenju pozvani.

Pozvani smo, poput Jeremije, živjeti i cvasti tamo gdje nas je Bog zasadio i boriti se za novu, svjetliju budućnost, i širiti nadu u materijalnu, ali i duhovnu i moralnu obnovu naše zemlje koja je prošla kroz svoje „babilonsko sužanjstvo“. Jeremija se uzdao u Boga pravednog stoga i kršćani trebaju napustiti osuđivanje drugih, jer jedan je Sudac koji će suditi svijetu.

 

Ilija Marković

 



LITERATURA:

1. B. LUJIĆ, Iskustvo Boga i čovjeka u Jeremijinoj knjizi, KS, Zagreb 1985..
2. B. LUJIĆ, Starozavjetni proroci, KS, Zagreb 2004.
3. REBIĆ, Druga Jeremijina ispovijest (Jr 15,10-21), u: BS 1-2 (1990), 30-36.
4. REBIĆ, Prorok čovjek Božji, KS, Zagreb 1982.
5. REBIĆ, Prva Jeremijina ispovijest, u: „Služba Riječi“. Spomen spis prigodom 75. obljetnice rođenja o. Franje Careva, OFM, Makarska 1991., 81-91.
6. TOMIĆ, Veliki proroci, Zagreb 1987.
7. Jeruzalemska BIBLIJA, Stari i Novi zavjet s uvodima i bilješkama iz „La Bible de Jérusalem“, KS, Zagreb 1994.
8. Skripta profesora dr. M. ZOVKIĆA  za izborni kolegij na KBF u Sarajevu: Poziv i poslanje biblijskih proroka, u poglavlju: „Poziv Jeremiji da potiče na obraćenje pred nastup i nakon nacionalne katastrofe (627.-582. pr. Kr.)“

    [1] C. TOMIĆ, Veliki proroci, Zagreb 1987., 115.
    [2] Usp. A. REBIĆ, Prorok čovjek Božji, KS, Zagreb 1982., 53-54.; C. TOMIĆ, Nav. dj., 116-117.

    [3] Usp. C. TOMIĆ, Nav. dj.,117.
    [4] Skripta profesora dr. M. ZOVKIĆA  za izborni kolegij na KBF u Sarajevu: Poziv i poslanje biblijskih proroka, u poglavlju: „Poziv Jeremiji da potiče na obraćenje pred nastup i nakon nacionalne katastrofe (627.-582. pr. Kr.)“, 5.
    [5] Usp. B. LUJIĆ, Starozavjetni proroci, KS, Zagreb 2004., 221-222.
    [6] Usp. A. REBIĆ, Prva Jeremijina ispovijest, u: „Služba Riječi“. Spomen spis prigodom 75. obljetnice rođenja o. Franje Careva, OFM, Makarska 1991., 83.
    [7] Usp. B. LUJIĆ, Iskustvo Boga i čovjeka u Jeremijinoj knjizi, KS, Zagreb 1985., 59.
    [8] Skripta prof. dr. M. ZOVKIĆA… , 10.
    [9] A. REBIĆ, Prva Jeremijina ispovijest…, 83.
    [10] A. REBIĆ, Prva Jeremijina ispovijest…, 84.
    [11] Isto, 86.
    [12] B. LUJIĆ, Starozavjetni…, 226-227.
    [13] B. LUJIĆ, Starozavjetni…,, 228.
    [14] Skripta prof. dr. M. ZOVKIĆA, 64.
    [15] A. REBIĆ, Druga Jeremijina Ispovijest (Jr 15,10-21), u: BS 1-2 (1990), 33-34.
    [16] Isto, 35.
    [17] Usp. B. LUJIĆ, Iskustvo…, 67.; Skripta prof. dr. M. ZOVKIĆA…, 11.
    [18]Usp.  B. LUJIĆ, Iskustvo…, 69.
    [19] Usp. Skripta prof. dr. M. ZOVKIĆA…, 16.
    [20] B. LUJIĆ, Iskustvo…, 70.; Usp. B. LUJIĆ, Starozavjetni…, 231.
    [21] Usp. B. LUJIĆ, Starozavjetni…, 249. [22] Usp. Skripta prof. dr. M. ZOVKIĆA…, 19.
    powered by Icomments
     
    Katolička Crkva           Hrvatski narod           Teologija           Filozofija           Riječ na Raskrižju Portal
    Sakramenti           Povijest           Članci i radovi           Članci i radovi           Glas iz pustinje Impresum
    Crkva i narod                       Moral i etika                        U sjeni zidova Kontakt
    Propovijedi Egzorcizam Svjetlo Istine
    Sveci i blaženici Antikatolicizam Povijesna Raskrižja
    Svjedočanstva Gnothi Seauton